Kako napisati pesmu

Prazan papir.
Staviš ga pred sebe,
pa ćutiš.
I čekaš da iz olovke
počne da kaplje.
Šta god.
Mastilo,
krv,
praznina.
Onda mastilom,
krvlju,
ili prazninom
sebe pokušavaš da nacrtaš.
Današnjeg,
prošlog,
budućeg.
A sve to vreme misliš
kako jednako ne postojiš.
Ni juče,
ni danas,
ni sutra.
Pa se izmišljaš i praviš.
Od dima,
od stakla,
od magle,
od smrada sopstvenog tela.
Da kao budeš lep,
da kao budeš dobar,
da kao budeš drugačiji.
Da sediš,
recimo,
za stolom.
Pred tobom prazan papir,
a ti ga samo zgužvaš
i tek tako ga baciš.
I onda kao ideš
da negde,
da s nekim,
postojiš.

olovka

Advertisements
This entry was posted in Veći od života. Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s