Kako sam rođen

Ko kad ti neko

zauvek ode,

pa ti se onda,

slučajno,

na sekund vrati.

Ko kad umre svet,

a dan,

i sutra,

slučajno,

ponovo svane,

i iz kakvog kamena,

u kakvoj nepostojećoj galaksiji,

procveta đurđevak.

Ko kad perači ulica

ubiju noć za sobom,

a ostane,

recimo,

negde na trotoaru,

celofan od krem-bananice,

da kaže kako je šmrkove nadživeo.

Eto,

tako sam,

nekako,

i ja rođen.

U nekom mračnom hodniku,

u nekom podgrađu,

recimo,

jedna je lasta

na sav glas pevala,

i neka crkva mrtva

na sva je zvona zvonila:

pesnik se vratio u svet,

svet se vratio kući!

Eto,

tako sam,

nekako,

rođen.

ulica

Advertisements
This entry was posted in Veći od života. Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s